Na pjerjednjem Stenka Rasin
obniavshis sidit s knaiachnoi
svadbu novuiu spravlaiet
on vjesylovi i khmel noi
Pozadi ikh slyschjem ropot
nas na babu promjenial
tol'ko nothch's nei provozjalsia
sam na utro baboi stal
Etot ropot i nasmjeshkri
slyshit groznyi ataman
i mogutschjeiu rokoiu
obnjal pjersiianki stan
Volga Volga mat rodnaia
Volga russkaia reka
nje vidala ti podarka
ot donskovo kazaka
Mosjitchim vznakhom podnimaiet
on krasavitsu knaizjnu
I za bort ie yo brosaiet
vnabjezjavchuiu volnu
Tschjto zihvi bratzy priunyli
ei, ty, filka, tschjort, pliashi
grianjem piesniu udaluiu
na pomin ie yo dushi